Temeljno znanje o strahu za strahom oboljele
|
|
Strah pripada temelju naših osjećaja. Druga živa bića su isto tako u mogu- ćnosti da ih osjećaju. Svrha straha služi da bih smo se aktivirali odnosno da bih smo se pripremili na stanje opreznosti. Strah nam olak- šava da savladamo teško nastajuće situacije. Mi se osjećamo u takvim situacijama nesigurno. Boimo se izgubiti kontrolu nad stvarima zbog manjka kompetencije. Strah nas motivira da takve situacije savladamo. “Težiti životu oslobodjenog od straha nije niukom slučaju preporučljivo”.Bez straha bih smo isli “naivno” kroz svijet odnosno ponašali bih smo se naivno u svijetu i nebih smo više reagirali na opasnosti sa potrebnom dozom opreznosti i spremnošću na reagiranje. Strah obično razjasnjava pogrešan odnos izmedju trenutačnih izazova i sposobnosti jedne osobe. Zbog toga doživljujemo strah kao “preopterećenje! (štres) ili izazov. Tako osjećamo kako se možemo još dalje razvijati odnosno ustanovljavamo gdje nam u biti leži slabost. Nitko na svjetu se netreba zbog straha opravdavati ili sramiti! Unatoč tome mnogi oboljeli od straha su skloni tomu. Razlog toga je sredina u kojoj živimo koja je često nerazumna, isto tako puna mudruh savjeta ili pak izrugivanja. Strah si nitko nije izabrao. Ona je tu i čini nešto s nama. Naklonost strah (“strašivost”) poprimiti je različito od čovjeka do čovjeka. Dali se ovdje radi više o “nasljedstvu” ili pak više o “učenju” rijetko će se dati razjasniti. često se otkrije tj. ustanovi da je ne samo jedan dio roditelja bio strašiv nego već i djed ili baka. Na koji način se strah odnosno pristup strahu s generacije na generaciju prenosi da se teško ustanoviti što za liječenje i nije od velike bitnosti. Važno je da su oboljeli od straha svjesni da će njihovu strašivost s velikom vjerojatnošću prenjeti i na svoju djecu ukoliko pravovremeno nerazviju više “Kompetencije” (sposobnosti) za pristup strahu, tako se zastrašuju- ći doživljaji kod oboljelih od straha uklapaju u nastali koncept katastrofa, pri čemu se fantazijeužasa još više razmnožavaju. Zbog toga je učenje tojest saznanje o pozitivnijim strategijama razmišljanja drugi važan princip terapije protiv strah.Strahovi imaju svoje osobno (emocijonalno) pamćenje, koje se kroz samo mudre riječi da rijetko “izbrisati”. Od više pomoći i djelotvornije su nova emocijonalna saznanja (“savladjivanje straha). koja proizvode novo povezivanje .moždanih ćelija u mozgu. Nažalost su mnogi pogodjeni strahom skloni tomu da izbjegavaju situacije povezane s strahom. Kratkoročno gledajući to im donosi olakšenja, no medjutim gledajući dugorončo kod njih raste strah pri isčekivanju. Istovremeno se kontinuirano smanjuje životna sredina budući da dolazi sve više i više do odricanja. U extremnim slučajevima oboljeli od straha se neusudjuju njihov stan napustiti, kreću se sve manje i manje isto tako se hrane nedovoljno ili jednolično. Njihove misli se vrte samo oko “teme straha”. Strahovi se često duže vrijeme pravilno neuoče. Budući da strahovi uvijek nastupaju u obliku tjelesnih simptoma ( ubrzani rad srca, mantanje, naglo znojenje, drhtavica, napetost mišića, itd.), mnogi se pogodjeni strahom liječe dugo godina (neuspješno) s stanovšita “organskog” oboljenja. čak kada im i liječnik skrene pažnju na mogućnost da bih njihovi simptomi mogli biti samo izraz straha mnogi ni tomu nevjeruju. Oni se radije i dalje podvrgavaju daljnjim liječničkim pregledima (duževremenski-EKG, duževremensko mjerenje krvnog pritiska, rengenska slikanja itd.). Neopravdani strahovi se daju bolje “normalizirati” ukoliko se čim prije nešto poduzme. Ako nešto stoji dugo godina “ugnježdeno” treba isto tako odgovarajući duže vrjemena. Strahovi se danas na sreću daju jako uspješno liječiti. Posebno se pozitivno pokazalo: normaliziranje načina življenja ( ishrana, spavanje), bavljenje napornim sportom, mjere tjelesnog opušćivanja (uključujući reguliranje disanja), psihoterapija ( posebice obrada misli koje čine bolesnim) te moderne antidepresive s komponentama za razbijanje straha. |